Taverna snova
Pojavi se ponekad neobična misao
kako vrijeme ubrzava
utiskujući zaborav
između dva zagrljaja,
Više ne pamtim što je bilo
i ne sanjam što će biti.
Više ne pamtim tko sam
ni što sam mislila da jesam.
Rastače se stvarnost u kapljice
i nestaje u mraku opustjele ulice.
Korakom bez sjena
nosim kaput želja
i goruće srce.
Grad je moj, i kada usne
i nestanu sva lica
ja otvorim vrata Taverne snova
gdje sjediš u kutu i nudiš mi piće-
prstohvat tajni i čašu sreće.
Kroz košmar od straha, žudnje i slasti
sa tvoga ovratnika miriše večer.
1 komentara:
sto sam imao cast procitati je.. stoga ti hvala Tamaris
i samo nastavi tako ... mah... mah
Od Dvorska-Luda (Neregistriran), u 9. veljača 2010 10:15:28
<< Home